Cimanje slike / Nesputana analitika

Pavle Levi jedan je od onih autora čiji su tekstovi intelektualno utješni dok istovremeno aktiviraju intelekt pri susretu s bliskim i inspirativnim horizontima. Prije sedam godina njegovo se Kino drugim sredstvima trenutačno suvereno upisalo u obzor suvremene filmske teorije, razotkrivajući kroz naizgled jednostavno imenovanje pojma fenomen prisutan u ljudskom stvaralaštvu od samih njegovih početaka. U Cimanju slike Levi kao da ponavlja svoju gestu proširenog teksta (na tragu Youngbloodova/Vanderbeekova proširenog filma) i sumirajući svoje akademske i filmsko-interpretacijske interese oslobađa pisanje o (filmskoj) slici kroz još jedan privlačan koncept čija se primjena odmata u više smjerova. Preuzimajući Makavejevljev ludički pristup umjetnosti koju "treba cimnuti" Levi analizama suvremenih slika kao da budi čitatelja-gledatelja specifičnom vrstom tekstualne i misaone sintonike. Ako pristanemo na pakt koji nam autor nudi, na čitanje akademskog lucidnog sna, ulazimo u prostor u kojemu je moguće sagledati poznato iz dosad nepoznatih ili neočekivanih uglova; teorijskim i interpretativnim cimanjem stripova, filmova i fotografija autor razotkriva svoju strast prema analizi vizualne svijesti i onaj jedva primjetan šav koji spaja svijet spavača sa svijetom budne osobe, odnosno svijet filma sa svijetom "stvarnosti". (Petra Belc)