Savršeno mjesto za život

Stanje: Rabljeno.

Za razliku od ostatka tzv. "stvarnosne poezije", u koju je odavna ubrojen i prepoznat kao jedan od njezinih vrhunaca, Radašinović se ovaj put ne kreće u urbanom okružju, nego odlazi put sela. Tamo se, umjesto s ultimativnom suvremenošću, suočava s pasatizmom, bakinom kućom kao povijesnim muzejem. U tom odmjeravanju "suvremenog" poetskog subjekta i obiteljsko-nacionalne prošlosti, započetog pjesmom o satu/vremenu, krije se i najveći dio poetske napetosti: marijabistrički satovi sa zlatokrilim anđelima su Quartzovi, djedin lajbek je premalen...

No, ovdje je vrijeme neko drugo, irelevantno, novine se ne kupuju niti se radio sluša, satovi kasne kako su uvijek kasnili, ali se zato dobro spava i obavezno sanja, a ujutro odgonetaju snovi po sanjarici, a ne po načelima psihoanalize. Iz zbirke kao da izbija blaga pomirenost, jeka fatalizma starih generacija, usredotočenost na ovdje i sada, konstatiranje i registriranje. Ovo kao da su pjesme u sepiji.