Pjesme, ogledi i zapisi

»Pupačića u pjesničkoj dikciji resi jednostavnost poetskih percepcija, odlika koja je na cijeni od iskona umjetničkog stva­ranja, od prapočetaka poezije. Klonio se prazne forme, bezlič­ne metaformanije, ispraznog fraziranja i sterilne apstrakcije. Njegova ekspresija težila je da bude precizna, odgovorna, od­govarajuća. Iz njegovih brojnih rukopisnih koncepata, skica, fragmenata i definitivnih verzija koje su ostale u književnoj ostavštini vidljivo je koliko je savjesnosti i napora ulagao u po­stupak individualnog ostvarivanja pjesničkog izražaja. Iz broj­nih varijanata iste pjesme jasno se vidi koliko mu je značio“sveti misterij strukture” (Henry James). Posebice u svojim prvim zbirkama pjesama funkcionalno je u precioznosti lirske slike stapao čiste impresionističke emocije s elementima me­taforike moderne poezije.

(…) Pupačićeve kritičke refleksije nisu rezultat neke katedar­ske neoborive dogme i strogo prihvaćene morfologije, nego plod umjetničkog doživljavanja svijeta i prosuđivanja stilskih vertikala izražaja. Pišući o našim književnicima, nije se povo­dio za već uspostavljenim obrascima i kanonima, već je nasto­jao osmisliti stvaralačke impulse umjetničkog fenomena i re­akcije senzibiliteta« (Nedjeljko Mihanović).