Hrvatski jezik u teoriji i primjeni

Knjiga Hrvatski jezik u teoriji i primjeni Tomislava Ćužića podijeljena je u četiri dijela: Jezično normiranje – pravopisna/ortografološka perspektiva, Funkcionalnostilska i translatološka perspektiva, Jezik kroz nastavu (i kontrasti) i Kontrastivna tablica koji se sastoje od deset poglavlja. Autor na orginalan način objedinjuje teme opće jezične teorije (opće lingvistike) i teorije jezične primjene (primijenjena lingvistika). Primijenjenu lingvistiku autor poima u proširenom značenju (i to uvodno obrazlaže) _„jezikoslovnoga prostora koji okuplja spoznaje iz različitih manje ili više povezanih disciplina ili poddisciplina“, odnosno „kao širok spektar uporabnih modela interdisciplinarnoga tipa“. U takav teorijski okvir autor potom smješta tri veće, neupitno relevantne jezikoslovne teme: o jezičnome normiranju (na primjeru pravopisne norme), o funkcionalnoj stilistici i translatologiji te o glotodidaktici.

Tomislav Ćužić polazi od poznatih jezikoslovnih teorija, no pokazuje i mogućnosti primjene njihovih postavki i metodologija u specifičnim (jezičnim) djelatnostima poput pravopisnog normiranja, prevođenja ili poučavanja hrvatskoga kao stranog jezika. U funkciji toga je i kontrastivni pristup (hrvatski jezik i njegov pravopis u usporedbi/dodiru sa slovenskim i makedonskim jezikom/pravopisom). Ćužićeva je knjiga pisana jasno i pregledno, što posebice vrijedi za problematiku koja se odnosi na pravopisnu normu. Te će potencijalnim čitateljima pripomoći u snalaženju s aktualnim pravopisnim rješenjima.

Knjiga je namijenjena kroatistima jezikoslovnoga usmjerenja. Pojedine će teme posebice zanimati lektore na stranim i domaćim sveučilištima koji se bave poučavanjem hrvatskoga jezika kao stranog, one koji se bave teorijom i praksom prevođenja te uopće zainteresirane za kontrastivnu lingvistiku.