Anatomija osmijeha

Uvijek su govorili da imam sposobnost pokretati priče u ljudima. Još jedna noć se niže u ogrlicu od crnih bisera. Nebom plovi sjaj sakatog mjeseca. Koliko jos noći? Hiljadu i jedna? Ako se nekada davno pričama moglo spasiti od drugoga, možda je sad vrijeme da se u pričama pronadje spas od sebe samoga. Hodnik je bio prazan. Tiho sam promicala, upirući pogled ka bolesničkim sobama. Potonuli u krevetima, kao izgubljeni brodovi u olujnim noćima, poželjela sam da ih uskrsnem u pričama. Kad me ugledala na vratima, neka se žena blago nasmija. Bio je to trenutak u kojem je sanduk počeo da se otvara.