Čovek praznih šaka

Le Guinovu prije svega interesiraju imaginarni svjetovi i funkcioniranje ALTERNATIVNOG DRUŠTVA. Skromna znanstvena i tehnološka oprema "Hainskiog svemira", opisanog u ciklusu fabularno odvojenih, ali tematski ipak povezanih romana i priča koji čine glavninu njenog SF opusa, posve zadovoljava te pripovjedne zadatke. "Hainski svemir" je realističan i posve konzistentan, ako se prihvate samo tri paraznanstvene pretpostavke: NAFAL (Near As Fast As Light), svemirske brodove brze gotovo kao svjetlost, ICD (Instantaneous Communication Device) ili "ansibl", uređaj za TRENUTNU KOMUNIKACIJU, te TELEPATIJU i/odnosno EMPATIJSKO UŽIVLJAVANJE. Disciplinirano pripovijedanje o svjetovima koji bi "mogli" egzistirati, u navedenim uvjetima, svrstava njezina djela u podžanr pogodbenih SF svjetova, gdje su proizvoljna zamišljanja svedena na najmanju mjeru. "Čovek praznih šaka" (1974) je roman čija se radnja odvija na DVOJNOM SUSTAVU PLANETA Anares/Ures, u vrlo ranom razdoblju "hainskog svemira". Glavni je junak genijalni FIZIČAR VREMENA Ševek, tvorac NAČELA ISTOVREMENOSTI koje "omogućuje" ICD, jednu od pretpostavki "hainskog svemira". Svojim znanstvenim i ljudskim podhvatom Ševek povezuje svoju postojbinu Anares, UTOPIJSKU ZAJEDNICU ustrojenu po ANARHISTIČKIM NAČELIMA, s Uresom, prapostojbinom svoje rase (u kojoj se može prepoznati zemaljska politička situacija 70-ih). Time Ševek pokazuje da je PRVI KONTAKT, a to je glavna tema "hainskog ciklusa", prije svega kontakt sa samim sobom, a pravo putovanje, za razliku od pustolovine, ono koje uključuje povratak.