Carlova knjiga – Kad ti smrt nešto uzme, vrati to natrag

„Podižem čašu i nazdravljam s mojim najstarijim sinom. Na katu spavaju njegova trudna supruga i njihova kći. Vani je ožujska noć, hladna i vedra. „Živjeli!“, kažem u trenutku kad su nam se čaše kucnule, uz onaj rezak, profinjeni zvuk. Moja majka nešto govori psu. Onda zazvoni telefon. Ne javljamo se. Tko bi nas zvao tako kasno u subotu navečer?“

A jedan poziv mijenja sve.

U ožujku 2015.  dvadesetpetogodišnji sin Naje Marie Aidt, Carl Emil, umire u tragičnoj nesreći.

Carlova knjiga – Kad ti smrt nešto uzme, vrati to natrag autoričine su intimne dnevničko-poetske zabilješke o prvim mjesecima i godinama nakon stravične vijesti o gubitku djeteta. Tuga i bol tu su da se pokuša shvatiti ono što se shvatiti ne da, a autorica na tom osobnom putu utjehe komunicira s iskustvom drugih umjetnika koji su prošli takav iznenadni gubitak bližnjeg (Joan Didion, Nick Cave, Stéphane Mallarmé, C. S. Lewis, Anne Carson, Jacques Roubaud…) Ima li utjehe u činjenici da život jednostavno prestaje i kako ponovno složiti svoj život slomljen u tisuću komadića? Koje su granice jezika nakon smrti voljene osobe i kako pronaći spas, kod prijatelja i obitelji, u uspomenama, u literaturi, u poeziji?