Moj otac

»Poučno je i dirljivo čitati pozitivističku dokumentaci­ju o prethodnicima, što ju je Milan Šenoa okupio, a ništa manje lijepo pratiti i sentimentalne uspomene na dragog i prerano izgubljenog roditelja. Osim dodatnih spoznaja o upornom i savjesnom književnom radniku, dobijamo najviše informacija o Augustu Šenoi kao skrupuloznom gradskom bilježniku i, pogotovo, snažno angažiranom zagrebačkom senatoru, koji je toj funkciji žrtvovao i nemale kreativne snage, te u brizi za boljitak i održava­nje potresom ranjenog grada zapravo izgubio zdravlje i ubrzao svoj odlazak s ovoga svijeta. Smrću u četrdeset i trećoj godini August Šenoa nam je ostavio samo torzo svojih potencijala, a to je ipak impresivna cjelina o koju se oslanja sva potonja hrvatska književnost.

Čitaoci vezani za Zagreb (rođenjem, stanovanjem ili povremenim boravkom), imaju u Šenoi nadahnutog vodiča i dosjetljiva tumača po mnogim gradskim prosto­rima i raznim povijesnim razdobljima. Pjesmama i pro­zom, feljtonima i kritikama, cjelinama i ulomcima, taj je pisac podigao pravi spomenik rodnom i voljenom mje­stu, takoreći književno ga stvorio i iz temelja ga sagradio, prethodeći u tomu Matošu i Krleži« (Tonko Maroević).

Knjigu Moj otac objavila je Matica hrvatska izvorno 1933. Njezino novo izdanje s dodatnom građom, ispravkama pojedinih previda, opaskama i napomenama opremila je Jasmina Reis, nasljednica ostavštine obitelji Šenoa.