Demokracija protiv države - Marx i makijavelijevski moment

Očigledna je paradoksalnost “tajnovite formule” iz naslova knjige Miguela Abensoura La démocratie contre l’État – demokracija protiv države! Ali samo na prvi pogled, u smislu propitivanja smisla samorazumljive sintagme “demokratska država”. Poistovjećivanje političkoga i demokracije Abensour preuzima iz velikih analiza demokracije i totalitarizma H. Arendt i C. Leforta. Primat demokracije spram države realno dimenzionira državu samo kao povijesni lik ozbiljenja političkoga. Demokracija nije forma države, ne može se svesti na modalitet vršenja vlasti, nego je “političko utemeljenje društvenoga”. Država nije ni jedini ni najviši oblik očitovanja demokracije. Premda je njezina nužna, povijesno i logički, pretpostavka. Da je demokracija općenitiji pojam od države, naslućuje se već i u diskursu o “socijalnoj demokraciji”, o “demokraciji savjeta”.
Prva je ambicija ove studije ponovno otkriti Marxa, kao mislioca političkoga, prije negolije postao “marksist”. Takav se, još neotkriveni, Marx nalazi u “iznimnome tekstu” napisanome u ljeto 1843. (a javnosti dostupnome tek 1927), rukopisu naslovljenom Kritika Hegelove filozofije državnog prava. U tom nas rukopisu Marx suočava s dva bitna pitanja: koji je zbiljski, emancipacijski status političkoga, političkog djelovanja, koji je posve nestao u logičkoj konstrukciji Hegelove umne države?, što je to “istinska demokracija” koju Marx smatra slobodnom političkom zajednicom (res publicom) u suprotnosti spram države kao političke formacije?
Analiza “tajnovite formule” o demokraciji protiv države pokazuje da je riječ o razumijevanju političkoga koje se lucidno bori za emancipaciju od tradicionalne podređenosti teologijsko-političkome. Suprotstavljanje instrumentalističkoj redukciji političkoga baš u ovom spisu iznimno je dragocjeno i jedinstveno u Marxovu opusu, u svojim kasnijim radovima krenut će u drugom smjeru, po cijenu previđanja autonomije i nesvodljivosti političkoga (njegovom sociologizacijom).