Drugi pogled

Miloš Đurđević se studiozno i znalački bavi poetskim imaginarijem suvremene hrvatske književnosti, ovaj put izabirući niz imena koja pripadaju glasovima s onu stranu dominantnih lirskih orijentacija. Izabranim pjesnicima pristupa istodobno kao rafinirani znalac njihova opusa, odnosa između teksta i medijski posredovane zbilje, te zadaće koju naposljetku pjesništvo nastoji u ovo doba tehničke vizualizacije svijeta očuvati kao zalog istinskog kazivanja.

Žarko Paić

 Đurđević inzistira na subjektivnosti, impostaciji subjekta u književnim analizama, odnosno analizi odnosa subjekt-jezik koji je ovojnica uterusa subjekta . On utvrđuje kako se subjektivnost i odlike lirskog subjekta afirmiraju kao konstante u lirici na rubu modernizma kao mega-epohe, te da istinski prevrat u poeziji nije nastao djelovanjem jezika, jer radikalna gesta uvijek izlazi iz nečijeg iskustva.  

Darija Žilić