Feministički rukopis ili Politička parabola - Drame Lillian Hellman

Nema potrebe "novim" feminističkim/kritičkim teorijama (koje su nastale u periodu od 1970. do danas) nasilno tražiti udomljenje u djelima Lillian Hellman. Svaki takav pokušaj artilicijelan je i nategnut. Politički credo Lillian Hellman, koji podrazumijeva postojanje etike obaveze i odgovornosti, kako pojedinačne tako i kolektivne, a za takvu se etiku ona kroz svoje drame (pisane između 1939. i 1960. godine) zalaže, danas je u istoj, ako ne i u većoj mjeri ugrožen, da ne kažem - u krizi. Ideje pojedinih recentnih feminističkih pravaca i kritičkih teorija, pod pritiskom globalizacije, vladavine transnacionalnog kapitala i (novih?) klasnih odnosa, sve više se pokazuju kao neučinkovite i sve veći broj feministkinja vraća se na pozicije (donekle modificirane, ali ipak) materijalističkog (socijalističko-marksističkog) feminizma, i u krajnjoj liniji upravo na temeljne postavke Clare Zetkin, Alexandre Kollontai, Rose Luxemburg i Emme Goldman.