Historije

U Predgovoru svojega čuvenoga izdanja Shakespearea iz 1765. Samuel Johnson je napisao: Shakespeare je više od svih pisaca, barem više od svih modernih pisaca, pjesnik prirode, pjesnik koji je podigao do svojih čitalaca vjerno ogledalo društvenih navika i života. Njegova lica nisu sazdana na običajima nekog određenog mjesta, nepoznatih u ostalom svijetu, na osobitostima zvanja ili zanimanja, koje se mogu primijeniti samo na nekolicinu, ni na sporednim svojstvima prolazne mode ili kratkotrajnih nazora; ona su prava djeca čitavog čovječanstva, djeca kakvu će svijet uvijek stvarati, a oni koji promatraju uvijek naći. Njegovi ljudi djeluju i govore pod utjecajem onih općih strasti i načela, koja uzbuđuju sve duhove i stalno pokreću čitav sustav života. U djelima ostalih pjesnika lice je prečesto individuum; kod Shakespeara je obično vrsta.

Možda i više nego u drugim Shakespeareovim djelima ove se riječi mogu odčitati u njegovim historijama kojih su prijevodi popraćeni kratkim sadržajima i rodoslovljima.