Homerova kći

Ovo je priča o srčanoj i produhovljenoj sicilskoj princezi Nausikaji koja je oko 750. godine prije Krista spriječila uzurpaciju očevog prijestolja, izmakla se neželjenom braku, zaštitila braću od gotovo neminovne smrti, a sve zbog toga što je hrabro odlučila nešto poduzeti umjesto da je šutjela i nadala se najboljem.
Nausikajinu nepokolebljivost u svojim su djelima opisali mnogi slavni umjetnici, posredno ili neposredno: od Goethea, Joycea, sve do japanskog majstora animiranog filma Miyazakija. Robert Graves napisao je Homerovu kći inspiriran tvrdnjom Samuela Butlera kako je scena susreta Odiseja i Nausikaje u Odiseji toliko realistična da bi se njezino autorstvo moralo pripisati ženi. Kao i u većini svojih povijesnih romana Graves presudnu ulogu dodjeljuje ženskom liku i na taj način preslaguje ustaljeno poimanje mitologije, povijesti, ali i književnosti.