Nećemo o plavim fotonima

Pjesnički prvijenac autorice koja se sredinom devedesetih formirala kao pjesnikinja u prozi (objavljujući do sada jedino u časopisu "Tragovi"). Zbirka je to pjesama u prozi, proizašla iz one modernističke tradicije koja misao i osjećaj sjedinjuje (poravnava) u pjesničkoj slici. No, Vlasta Vuk čini i korak dalje, predstavljajući ovom postmodernom poezijom, koju oblikuju fragmentirane pjesničke strukture i sasvim osebujna metaforika, zapravo onaj "izglobljeni", isto tako fragmentirani identitet suvremenog čovjeka. Dajući kompaktnu sliku ljubavnih i prijateljskih sastanaka, pjesnikinja izražava nostalgičnu ljubavnu turbulenciju (svoju, iako ista može biti i univerzalna! , povijest ljubavnih iskustava), lišenu sentimentalnosti, ali nipošto i autentičnog emotivnog naboja. Njezino prepoznatljivo "žensko pismo" nudi čitatelju također i lakonsko razumijevanje njezine poezije, fascinirane tako uočljivim i toplim likom vječne žene.