Imperij, nacija, književnost: Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne

Imperij ili nacionalna država – koji se od dvaju dominantnih oblika državnog uređenja u modernom svijetu pokazao uspješnijim i učinkovitijim? Prije stotinu godina, u razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata, odgovor na to pitanje mnogima se činio samorazumljivim: s propašću velikih carstava u Srednjoj i Istočnoj Europi i osnivanjem novih nacionalnih država iz imperijalne stečajne mase izgledalo je da se ostvarilo uvjerenje mnogih suvremenika o nadmoći nacije. Jer, u usporedbi s nacionalnom državom – smatrali su oni, a taj se stav pokazao dominantnim sve do potkraj 20. stoljeća – imperijalni je poredak vlasti postao anakronizmom i izgubio smisao postojanja. U posljednjih tridesetak godina pogled na odnos između dvaju sustava vladavine – a o tome je u knjizi riječ – značajno se promijenio.

Knjiga Marijana Bobinca Imperij, nacija, književnost “…nadaje se kao proširenje suvremenih germanističkih i kroatističkih studija, kao pregled važnih razvojnih faza transnacionalnoga književnog polja te kao interdisciplinarno utemeljen pristup analizi različitih književnih žanrova i njihovim dodirima s društveno-povijesnom zbiljom.Stoga nadilazi granice nacionalnih filologija te je samim time riječ o inovativnoj i metodološki utemeljenoj monografiji koja objediinjuje književnopovijesne, društveno-političke i uže književne teme, dajući uvid u razvoj književne produkcije u izabranome periodu. (…) Odabir kakoniziranih djela austrijske i hrvatske književnosti preklapa se pritom s djelima koja se često navode kao krunski svjedoci habsburškog mita ili, s druge strane, kritičkih stavova prema dijeljenome imperijalnome prostoru. (iz Recenzije Milka Car)