Iso Kršnjavi - Veliki utemeljitelj

Ovo izdanje rezultat je znanstvenoga skupa održanog u studenome 2012. godine, u Zlatnoj dvorani zgrade u Opatičkoj 10, u suorganizaciji dvaju instituta – Hrvatskoga instituta za povijest i Instituta za povijest umjetnosti. Pod nazivom Iso Kršnjavi – veliki utemeljitelj, taj je multidisciplinarno zamišljen skup okupio reprezentativan broj znanstvenika i stručnjaka – povjesničara, povjesničara umjetnosti, etnologa, arheologa, muzealaca, konzervatora i drugih koji istražuju povijesnu baštinu Izidora (Isidora, Ise) Kršnjavoga i njegova vremena, ponudivši prvu, u težnji sveobuhvatnu, kritički utemeljenu interpretaciju djela i djelovanja, lika i uspomene toga, koliko prozivanog, toliko zaslužnog političara i kulturnog djelatnika, kritičara i kroničara, slikara, prevoditelja i romanopisca, sveučilišnog profesora, arbitra ukusa i ideologa građanskog i nacionalnog moderniteta. Činjeničnost njegovih „utemeljiteljskih“ doprinosa s jedne, i njegovih političkih opredjeljenja s druge strane već je dulje vremena tražila aktualno historijsko tumačenje, legitimacijsku pripovijest koja bi naizgled proturječne sastavnice Kršnjavijeva života i rada pokušala sagledati u idejnom kontinuitetu, odnosno kao strukturalne aspekte konkretnoga povijesnog vremena, pa i određenog poretka moći koji još uvijek ima univerzalnu valjanost.

Stojeći s još nekolicinom svojih nešto starijih suvremenika poput Ivana Mažuranića i Josipa Jurja Strossmayera na početku hrvatske moderne epohe, Kršnjavi ponajbolje utjelovljuje neke od njezinih konstitutivnih aporija. Njegov utemeljiteljski impuls, njegovi estetski nazori, kao i ideološki habitus u cjelini, pripadaju građanskom svjetonazoru koji je upravo u vrijeme Kršnjavijeva intelektualnog formiranja izvan domovine izgrađivao moderna društva ustrojena na liberalnim vrijednostima i kapitalističkim načelima proizvodnje, ne isključujući pritom i težnju za nacionalnim suverenitetom kao „prirodnim“ političkim okvirom građanskih i ekonomskih sloboda. Taj se svjetonazor težio očitovati u mjerilu koje nije ostavljalo sumnje u buduću premoć novoga poretka, što mu je i priskrbilo u osnovi pogrdni naziv kulture Gründerzeita. S druge strane, Kršnjavijevo se djelovanje odvijalo u političkim okolnostima nagodbenog vremena, koje su bitno ograničavale procese društvene modernizacije i nacionalne integracije, i kao takve nametale dilemu između „prioriteta borbe za hrvatsku državnost kao uvjeta za modernizaciju ili obratno“.

Ova zbornička publikacija, dakle, okuplja radove koji Isu Kršnjavoga, njegovo djelo i djelovanje obrađuju u do sada najširem opsegu.