Ispijač obzora

Godina je 1896. Car Ngungunyane, posljednji vladar afričke države Gaze, zarobljen je, a Portugal njegov poraz želi pretvoriti u spektakl kojim će poniziti ne samo svrgnutoga kralja nego i cijeli jedan svijet. S njim na put u progonstvo kreću sin, žene, savjetnici i neprijatelji, ukrcani na brod koji ih preko oceana vodi prema Lisabonu. Među njima je i Imani Nsambe, prevoditeljica rastrgana između naroda kojemu pripada i kolonijalne vlasti kojoj služi, trudna s portugalskim narednikom Germanom de Melom i prisiljena svjedočiti posljednjim danima carstva koje nestaje.

Dok se na palubama brodova, u zatvorima i na ulicama dalekoga Lisabona miješaju strah, poniženje, pobuna i čežnja za domom, Imani zapisuje ono što pobjednici nastoje prešutjeti. Oko nje se urušavaju životi: kralj koji gubi moć, kraljica koja traži grob svoga sina, vojnici koji više ne razlikuju rat od zločina i vječni i ravnodušni ocean – granica iza koje se možda gube ime, dom i sjećanje.

Ispijač obzora, završni dio kapitalne trilogije Carev pijesak, veličanstveni je roman o porazu i dostojanstvu, o majčinstvu, progonstvu i moći pripovijedanja. Mia Couto, najvažniji afrički pisac današnjice, u opojnoj prozi u kojoj se povijest preobražava u mit, a mrtvi nastavljaju govoriti kroz žive, dovršava sudbinu Imani Nsambe i jednog svijeta na rubu nestanka. Ovo je knjiga o onima koje povijest pokušava pretvoriti u trofeje, sjene ili fusnote – i o ženi koja odbija dopustiti da njezin glas bude zaboravljen.