Izabrana djela

U knjigu su uvrštene novele (Politička večera, Ženidba Imbre Futača, Breza, Jesu li kravama potrebni repovi? i dr.), drama Svoga tela gospodar, autobiografski zapisi, članci i pismo Upravi Društva književnika Hrvatske od 17. travnja 1951. (kao odgovor na optužbe Miroslava Krleže). U skladu s načelima biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti izabrana su djela donesena prema posljednjim inačicama objavljenima za autorova života (odnosno dostupnom autografu i strojopisu).

***

“Slavko Kolar jedan je od najvažnijih hrvatskih pisaca ruralne tematike i satiričke orijentacije [...] hrvatsko selo i pogotovo hrvatskog seljaka prikazivao [je] najuvjerljivije i najslojevitije, učinivši ga ravnopravnim likom s učiteljima, pravnicima, političarima, umjetnicima, (polu)intelektualcima i ostalim mahom urbanim likovima koji su do tada dominirali hrvatskom književnošću.

[...] Autentičnosti prikazivanja ruralnih miljea bitno je pridonijela i slojevitost Kolarova jezika. Naime uz vlastite novoizmišljene frazeme Kolar rado koristi i narodne izreke, poštapalice i slično, a još češće dijalektalno (kajkavski) stilizira govor likova. U tom smislu, Kolarova novelistika s kajkavskim elementima uz pojedina Krležina prozna djela predstavlja glavnu premosnicu u kontinuitetu pojavljivanja kajkavštine u postilirskoj hrvatskoj prozi. Važno mjesto u kontekstu kajkavske književnosti pripada i drami Svoga tela gospodar kao jednoj od prvih poslijeratnih kajkavskih drama.

[...] Među Kolarovim autobiografskim zapisima odabrani su oni koji daju najzaokruženiju sliku o njegovu životu (Kratak opis života znamenitog Hrvata, hrvatskog spisatelja Slavka Kolara...) i govore o njegovim ključnim djelima (Peripetije jednog književnog motiva). Uvršteno je i nekoliko Kolarovih neknjiževnih tekstova. Eseji i kritike (Dinko Šimunović, Zmijski skot, nagrađeni roman DHK-a i Pjesnik neopjevana kraja) prikazuju ga kao vrlo pomnog i strogog prosuditelja književnih djela, a članak Pouke iz grešne prošlosti te pismo Društvu književnika Hrvatske od 17. travnja 1951. prikazuju ga kao jednako beskompromisnog polemičara, čak i s najmoćnijim akterima onodobnog kulturnog života, poput Miroslava Krleže.

[...] ne samo najveći dio svojeg opusa nego i najvažnija svoja djela Kolar je ostvario u žanru novele, zbog čega pripada najdosljednijim hrvatskim novelistima, pri čemu Breza zasigurno pripada u sam vrh hrvatske novelistike. [...] U opsegom nevelikom kritičarskom i esejističkom radu Kolar je – slično kao i u književnom – pokazao oštrinu i izravnost, jednako kao što je u autobiografskim tekstovima pokazao (auto)ironičnost. Scenarije je pisao uglavnom za ekranizacije svojih djela, što ga je i proslavilo u najširoj javnosti, gdje je do danas ostao zasluženo upamćen kao britki satiričar i jedan od najboljih portretista hrvatskog sela.” (Mario Kolar)