Jesen u Pekingu

Roman jednog od najpoznatijih francuskih pisaca objavljen je još 1947. i smatra se klasikom francuske književnosti. Radnja se zbiva u izmišljenoj pustinji, gdje se gradi željeznička postaja s koje se ne putuje nikamo, a tome je sve podređeno. Roman je pisan u određenom kontrapunktu književnih struktura, s nadrealističkim, odnosno fantastičnim elementima, kao u snu kada roman i počinje likom koji ne može u više navrata nikako uhvatiti autobus da bi se našao na odredištu. Uz glavne misli vodilje i glavne likove, ljubavi, ljubavne trokute, uključeno je još mnogo likova koji pokazuju besmislenost modernog koncepta izgradnje i korištenja ljudske sredine. Najdragocjeniji je u ovom romanu neobično i na trenutke bizarno sročen dijalog uz koji čitatelju neće biti dosadno.