Julija ili Nova Heloisa I-II

Stanje: Rabljeno.

Remek-djelo epistolarne književnosti, prvi put objavljeno u Parizu 1761, niz je pisama putem kojih "dvoje, troje skromne, ali osjetljive mlade čeljadi razgovara među sobom o onome što zanima njihova srca. Zaokupljeni samo jednim čuvstvom, oni su u ushitu, a misle da filozofiraju. Htjeli biste da znaju promatrati, umovati, razmišljati? Ne znaju ništa od toga: znaju ljubiti; sve svode na svoje strasti. Je li važnost koju daju svojim luckastim idejama manje zabavna od svega duha što bi ga mogli pokazati? Govore o svemu, varaju  se u svemu, otkrivaju samo sebe; ali otkrivši se, oni nam se umile; njihove zablude više vrijede nego znanje mudraca; njihova poštena srca svagdje unose, čak u njihove zablude, unaprijed određene stavove vrline, uvijek povjerljive i uvijek iznevjerene. Nitko ih ne razumije, nitko im se odgovara, svatko ih vara. Opiru se istinama koje obeshrabruju: ne našavši nigdje što osjećaju, povlače se u sebe, odvajaju se od ostalog svijeta i, stvorivši za se mali svijet različan od našeg, tvore u njemu zaista novu sliku."