Kad svijeće dogore

Krajem devedesetih Europa i svijet ponovno su otkrili Sándora Máraia, i to baš ovim romanom napisanim davne 1942. ali koji je protokom vremena dobio na značenju i vrijednosti jer Márai piše samo o pitanjima ključnim za čovjeka. Zato je ovaj tekst vječni dragulj europske književnosti, uvijek suvremen roman o izgubljenu prijateljstvu, nemogućoj ljubavi i razdirućim osjećajima davnašnjih nerazdvojnih prijatelja koji se nakon četrdeset i jedne godine napokon susreću.

Hoćemo li u tome cjelonoćnom razgovoru shvatiti što je izdaja, što ljubav, što prijateljstvo, strast, nemoć, možemo li oprostiti, nastaviti život?

Iz medija:

„Briljantan roman… S moćnom i napetom pričom očeličenom moralnim i metafizičkim argumentima. Trijumf.“

The New York Times Book Review

“Sándor Márai je pisac starinske, klasične težine, jednako tako mudar, odmjeren, pronicljiv i dubok, sposoban da izravnim jezično misaonim uvidima dopre do suštine i suptilnih nijansi mnogih tanašnih, skrivenih ljudskih osjećaja i misli. Misaona prodornost, kao i vrst sveobuhvatnosti, sposobnost da se ljudski svijet sagleda i sažme u njegovoj sveukupnosti, kroz samo jednu nijansu promatračke prizme – to su odlike koje tekst Sándora Máraia čine impresivnim, dostojnim ozbiljnog poštovanja svakog predanog čitatelja.”

Tatjana Gromača (prometej.ba)

„Sándor Márai napisao je grandiozan, mučan roman o duhovima, naricaljku preživjelih za koje je istina postala čistilištem. Žar im je živote spalio u pepeo.”

Frankfurter Allgemeine Zeitung