Kazališna kritika ili Neizbježni suputnik

Stanje: Rabljeno

Kazališnu kritiku kao interdisciplinaran autorski tekst koji prosuđuje slojeviti umjetnički čin autorica sagledava iz više očišta, te uspoređuje američku i europsku kritiku, procjenjuje značenje moći kazališne kritike nad umjetnicima i probleme u tom odnosu, analizira primjere hrvatske kazališne kritike u objavljenim knjigama Borisa Senkera, Vlatka Perkovića i Stjepe Miovića Kočana. Uz kratki autobiografski osvrt na pronalaženje svoga mjesta u kazalištu od kritičara do teatrologa, zalaže se za sustavnije institucionalno obrazovanje kazališnih kritičara.