Antičke medulinske vile

Studije o antičkom gospodarstvu nisu rijetkost, a znanstvenici su ih od početka znanstvene antičke historiografije u drugoj polovici 19. stoljeća temeljili na pisanim izvorima i epigrafičkim podacima. Zahvaljujući razvoju arheologije, posebice metodologije terenskoga istraživanja te korištenja novih istraživačkih metoda (od zračnog snimanje do geofizike), dogodio se golemi napredak u našim spoznajama o gospodarstvu i poljoprivredi grčkoga i rimskoga svijeta. Zadnjih dvadesetak godina proučavanje rimske privrede i poljoprivrede usredotočeno je na gospodarska imanja. Kako je u rimskom svijetu nemoguće strogo odijeliti gospodarske aspekte od društvenih u upravljanju imanjima i života u njima, koja su redovito veliki zemljišni posjedi društvene elite, istraživanja nisu samo o poljoprivredi, nego i o utjecaju tih imanja na sav razvoj prostora koji ih okružuje te njihovoj ulozi u rimskom društvu na lokalnoj razini i društvu u cjelini.

Autorica Kristina Džin Medulinskom zaljevu pristupa arheološki sustavno i ciljano kao jedinstvenom prostoru važnom za gospodarstvo i život povezanom s prostorima rimskih vila gospodarskoga i maritimnoga tipa.

Medulinski je zaljev u razdoblju od polovice 1. st. prije Krista do 7. st. poslije Krista bio važan prostor za život i gospodarsku djelatnost svih slojeva stanovništva. Gospodarska djelatnost činila je uzgoj i preradu te čuvanje poljoprivrednih proizvoda (žitarice, voće, povrće, maslinarstvo) te proizvodnju soli, maslinovog ulja i ribe.

Područje Medulinskoga zaljeva izrazito je zanimljivo jer je riječ o imanjima koja su pripadala senatorskoj eliti rimskoga društvenog i političkoga života. Upravo zbog takve vlasničke strukture nije isključivo riječ o gospodarskim imanjima, već i o raskošnim ladanjskim imanjima, odnosno maritimnim vilama, koje su svojim vlasnicima služile i kao mjesto za odmor i dugotrajniji boravak. Dapače, za neke se čak može pretpostaviti i primarna ladanjska uloga, primjerice za vilu na lokaciji Pomer Sv. Ivan. Dr. Kristina Džin argumentirano obrazlaže da su imanje u Valturskom polju i vila u uvali Kuje kod Ližnjana bili carski posjedi.

U ovoj se monografiji autorica usredotočuje na gospodarske i društveno-povijesne aspekte postojanja i funkcija tih vila, oprezno i argumentirano raščlanjuje sve poznate podatke, kako one iz pisanih i epigrafičkih izvora tako i one stečene terenskim istraživanjima. Riječ je o stručnoj analizi i interpretaciji, uravnoteženom i iznimno zanimljivom djelu, primarno pisanom za stručnu publiku, ali dovoljno pitko da bude pristupačno i laicima koje zanima rimska baština toga područja.