Charles Bovary, seoski liječnik

Knjiga Charles Bovary, seoski liječnik (1978), posljednja knjiga Jeana Améryja, koju je sam opisao kao svoje “najnapetije” i “najležernije” djelo, jedan je od najneobičnijih projekata u dvadesetostoljetnoj književnosti: radi se o rehabilitaciji Charlesa Bovaryja, tipičnog rogonje, otužnog i smiješnog supruga gospođe Bovary. Knjiga je strukturirana kao svojevrstan “roman-esej”, u kojem poglavlja žanrovski osciliraju između romaneskne fikcije i književne kritike, što u konačnici podastire izvanredan primjer takozvane “kreativne ne-fikcije”. Vodeći dijalog s književnim likom, autor analizira, prema vlastitu sudu problematičan, Flaubertov portret Charlesa Bovaryja, ne bi li obranio društvenu i estetsku čast nepriznatoga pojedinca, građanskog subjekta. Povrh toga, Améry osuđuje trik književne fikcije koji se sastoji od prenaglašavanja okrutnosti radi utapanja u patosu, anticipirajući tako trend koji u današnje vrijeme uvelike prevladava. Djelo u konačnici čitatelju pruža kombiniran užitak književnog uranjanja u svijet Gospođe Bovary i kritičkog promišljanja vlastitog individualiteta i njegovog mjesta i tretmana u modernoj literaturi.