Ivan Bezdomnik i njegove pjesme

Tatjana Gromača pojavila se na hrvatskoj književnoj sceni na prijelazu tisućljeća pjesničkim prvijencem Nešto nije u redu? i otvorila put novoj generaciji stvarnosnih pjesnikinja i pjesnika čiji snažan utjecaj u hrvatskoj i književnosti regije baštinimo i danas. U međuvremenu, poeziju je nenametljvo upustila u 'međuredovlje' proznih vrsta i novinarskih reportaža, ukoričila devet knjiga, dobila nekoliko važnih književnih nagrada te objavila američko izdanje romana Božanska dječica. I sada, dvadeset i tri godine kasnije, kako to i jest slučaj kod velikih, a nenametljivih pjesnika, Gromača se vraća poetskom pismu (od kojeg zapravo nikad nije ni otišla) bez pompe, skromno, a moćno i prepoznatljvo, svakodnevnim jezikom i izravno, zbirkom Ivan Bezdomnik i njegove pjesme i podsjeća nas da je zapravo sve u redu, a ako i 'pjesnici bezdomnici'

srču sada svoju juhu od kamena, praznu od neimaštine, gorku od poniženja,

U svemu ovome mora biti nešto dobro

Osjećam kao da smo tek stigli na Zemlju

Uz pomoć krhkih, nepostojanih niti što ih kroz tebe tka

Ovaj jezik tajnoga bratstva, poezija.