Pariz nikada ne završava

Roman Pariz nikada ne završava, prvi put objavljen 2003. kao dio poznate Vila-Matasove tetralogije o „književnim patologijama“, pripovijeda o piščevim formativnim godinama u Parizu 70-ih godina dvadesetog stoljeća. Ostajući vjeran formalnom eksperimentu i avangardnom duhu, autor nam predstavlja roman koji je ujedno i predavanje na kojem se ironijski obrađuje tema spisateljskog šegrtovanja. Pripovjedač je, kako mu zamjeriti, odabrao Pariz kao grad u kojem ima postati piscem, a prva će mu učiteljica biti ujedno i stanodavka, Marguerite Duras. Galerija likova nastavlja se kroz povijesne ličnosti, mahom pisce i umjetnike koji se, međutim, u ovoj Vila-Matasovoj fikcionalnoj igri pretvaraju u nešto nalik mitološkim junacima. Središnje mjesto među njima zauzet će Ernest Hemingway, koji je nadahnuo i više od samog naslova romana. I tako, izrađujući gusto intertekstualno tkanje, u kojemu ne nedostaje ni uzbudljivih zbivanja, humora niti pankerskog duha, autor još jednom ocrtava zapadni književni kanon. Roman je to u kojoj književnost piše o književnosti, a čitatelj postaje pisac u novoj književnoj epohi. Vila-Matas nije tek jedan od njezinih sjajnih tumača, nego i njezin originalni graditelj.