Moguće da odlazimo

Protagonisti pripovijedaka češkog pisca Jana Balabána obični su ljudi, uglavnom oni u srednjim godinama, koje nerijetko zatječemo u banalnim životnim situacijama, utrnute u bljesku vremena, zaustavljene u trenutku kad se u njima lomi nešto živo i životno važno, i kad i sami osvještavaju da su na nekoj vrsti prekretnice nakon koje više ništa neće biti isto.

Banalnost bivanja u svakodnevici i metafizičnost života sagledanog izvana, s točke izmještene iz te svakodnevice, u Balabánovim se pripovijetkama suptilno ali snažno dodiruju, ako nigdje drugdje onda u tom jednom jedinom trenutku u kojem je, čini se, sve na kocki, u kojem je sve podložno pretresanju.

Upravo je bacanje kocke – one životne kocke, prilikom kojeg dolazi do kovitlanja naših životnih uporišta – u središtu autorove pažnje. Sam ishod pritom je krajnje neizvjestan, a u konačnici i – manje važan.