Nepodnošljiva lakoća postojanja

Kundera ne dijeli strasti svojih junaka i ne očekuje od čitatelja da se slijepo identificiraju s tim junacima: on njihova stanja ispituje, precizno bilježi, skeptično komentira. Stoga ta knjiga o strastima jest, paradoksalno, racionalni konstrukt. Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli.