Nutarnji oblik

„Ova knjiga napisana je s ambicijom da osvijetli onu razinu vidljivoga koja se u slici gotovo redovito previđa. Kako govoriti o nečemu što se previđa kraj zdravih očiju? Tȁ nije li slika bjelodana pojava koja se posve otvara pogledu? Osobno iskustvo govori nam da tome nije tako. Slike uvijek premašuju iskustvo koje kao promatrači o njima stječemo. Iz toga razloga uvijek im se iznova vraćamo, često upravo istim slikama. One plijene našu pažnju, a da pri tome nismo kadri ustanoviti kojim sredstvima nas drže u stanju zatravljenosti. Narcis – taj arhetip zatravljenoga promatrača – nije nas u stanju u tome podučiti; on ostaje vazda nijemim. Uostalom, on je zasužnjen zrcalnom slikom, a slikarska djela nisu poput uglačanih zrcala. Ona su propusne membrane koje prividom prizora prikrivaju vlastito providno okno“