Periodni sustav

U svojevrsnom autobiografskom romanu Periodni sustav talijanski klasik Primo Levi kroz 21 priču naslovljenu po kemijskim elementima donosi pripovijest o svom životu i povijesti svoje obitelji, ali i Italije i Europe, viđene kroz kaleidoskop kemije – na beskrajno uzbudljiv način, pomjerajući spoznajne granice o svijetu i životu.

Ako je Periodni sustav biografija, onda to sigurno nije samo biografija Prima Levija, već i pokušaj pisanja biografije svih ljudi, pa i sveg živog svijeta na zemlji. Za Levija preci nisu samo pradjedovi, nego i simpatični atom ugljika koji je krenuo od stijene vapnenca, a završio u njegovu mozgu, otkuda upravlja njegovom rukom. “Bio sam zapravo romantik, pa me i u kemiji zanimao njen romantični aspekt, nadao sam se (…) doći u posjed ključa svemira, razumjeti krajnji razlog svega. Danas znam da krajnji razlog ne postoji, ili bar tako mislim…” pisao je Levi 1984. prijatelju Tulliju Reggeu, fizičaru. Riječ je, dakle, o stvarima u kozmosu. No ono alkemijsko u pisanju Prima Levija ovom kemijskom nudi i opreku: kozmos u stvarima.

Periodni sustav govori nam i o pomirenju homo poeticusa i homo sapiensa, koje združuje zajednička žudnja za nalaženjem reda u kaosu. Oni to čine na dva prividno različita, ali zapravo bliska načina. Svako poglavlje knjige pred homo sapiensa postavlja jedan, uvijek vrlo konkretan problem, primjerice kako iz određenog kemijskog spoja izolirati određeni kemijski element. Do rješenja se, međutim, dolazi tek poznavanjem duše toga kemijskog elementa, njegovih strasti i slabosti, sposobnošću intuitivnog predviđanja njegova ponašanja. Osim toga, pravo razumijevanje danog događaja nastupa poslije, zapravo tek u činu pisanja. Činom izricanja homo poeticus objašnjava znanstvenika, a geometrijska ljepota nadrasta inteligenciju. Očituje se tako barem uvjetna pobjeda iskaza nad iskustvom i teksta nad izvantekstualnim. — Iva Grgić Maroević