Pješčuljak

Napisana 1817. godine u maniri crne romantičarske bajke, iznimno popularne u to doba, ova pripovijetka glasovitog njemačkog pisca, kao svojevrsni spoj mitologije i psiho(pato)logije, naglašava ono iracionalno, melankolično i obrađuje teme ludila te fascinaciju zlom. U središtu je lik Pješčuljka, biće iz pučke mitološke predaje, koji djeci sipa pijesak u oči i tako donosi san, a ovdje predstavlja personifikaciju mahnitosti, kao i teze, česte u Hoffmanna, o prijetnji principa zla senzibilnoj individui, što nepovratno utječe na čovjekovu psihu.