Pjesmarica Ane Katarine Zrinske

Priredio Josip Bratulić

U bogatoj kućnoj biblioteci novinara i kolekcionara Gerharda Ledića isticao se književno-povijesnom vrijednošću nepoznati rukopis pjesama Ane Katarine Zrinski što ga je Ledić sâm pronašao i naposljetku darovao Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (1991).

U proteklih dvadesetak godina o Pjesmarici  grofice Zrinski objavljeno je nekoliko članaka u kojima su njezine pjesme predstavljene selektivno. S obzirom na povijest rukopisa, Matičino kritičko izdanje Pjesmarice  pripremljeno je donekle i prema uzoru diplomatičkih izdanja rukopisa.

Prema rječima priređivača rukopisa, akademika Josipa Bratulića, grofičin »nesretan život najdublji je i najintimniji poticaj za mnoge usrdne i tople ispovjedne pjesme – molitve u sačuvanoj Pjesmarici. Pjesme su prenesene iz koncepata koje je, vjerojatno kriomice, Katarina davala pouzdanim osobama da ih uvrste u Pjesmaricu, i da budu sačuvane i uvrštene u njezin zbornik s pjesmama koje je prije osobne tragedije i tragedije svojih najbližih, bila napisala«.