Neparne ljubavi

Ime Andree Zlatar čitateljska publika vezuje poglavito uz knjige koje je ona publicirala kao sveučilišna profesorica (književnosti) i znanstvena djelatnica. Njezin pak pjesnički prvijenac otkriva ju i kao autoricu u jezičnome mediju drugačije vrste od onih književnih vrsta koje su do sada bile prisutne u njezinome književnoznanstvenom opusu i koje su predmetom njezina interesa i izučavanja. U ovim pjesmama ona se predstavlja kao visoko sofisticiran, pažljiv i vrlo detaljan promatrač/pratilac života, netko tko je, osim, dakako, s punom intelektualnom premoći i visokom dozom skepse, još i s puno utišanoga krika i (ne preglasnoga) užasa, ali i tuge koja više ne očekuje odgovore, uronjen duboko u ovu egzistenciju. Gubitak bilo koje vrste, a posebno prerana smrt (bliske prijateljice), pri tom je samo onaj krucijalni znak pored puta koji markira unutarnje prioritete. Prva lirska knjiga Andree Zlatar afirmira književnicu kao samosvojnog, poetički i svjetonazorno zanimljivog i dobrodošlog "new-comera" u tokove najnovijega hrvatskog pjesništva.