Ona

Pišući o svakodnevici, o ljubavnim odnosima, bračnim ulogama, o žudnji, privrženosti, seksualnosti, čekanju i nerazumijevanju, autorica britkim, ponekad gotovo brutalnim jezikom demontira patologiju jednoga vremena koje, iako suvremeno i tehnološki napredno, na svjetonazorskoj, emotivnoj i socijalnoj razini nerijetko ostaje duboko konzervativno, skučeno i nehumano. Lirski glas koji zatječemo u zbirci Ona glasan je i odriješit ženski glas koji se ne libi reći „popu pop, a bobu bob“, ali isto tako, u nizu pjesama, i stiliziran muški glas. U oba slučaja riječ je o iskazima koje odlikuje beskompromisnost u leksiku, tematici, a nerijetko i izrazu. Iako je najveći dio pjesama obilježen osobnim, subjektivnim tonom koji referira na doživljajni kontekst suvremene, osvještene žene, u njihovoj se motivici, a ponekad i kao glavna tema (najbolji primjer je pjesma Žena koju nitko nije poznavao, po kojoj nosi naslov prvi od dvaju ciklusa zbirke) razaznaju oni problemi i situacije koji, ako i nisu dio naših osobnih života, čine društveni kontekst u koji smo uronjeni, koji upoznajemo kroz živote naših bližnjih ili putem medija (mizoginija, obiteljsko nasilje, socijalna neravnopravnost, teror materijalizma i uspjeha, otuđenje, izolacija, usamljenost). (Andrijana Kos-Lajtman)