Pohvala rupi - Ili: kako pristupiti fenomenu rupe i ne upasti u rabbit hole

Pohvala rupi esej je u kome se raspravlja o pojavi koja je – strogo i paradoksalno rečeno – lišena pojavnosti. Rupa je svojevrsno zjapeće ništa što nagriza svako nešto, sve što na ovaj ili onaj način biva ili jest. Kao takva, ona izaziva nelagodu, a ovisno o razmjerima i okolnostima – jezu ili užas. Tamo gdje se pojavljuje, svjedočimo nekom prekidu, izostanku ili praznini. Sagledavajući odlike rupe u širokom rasponu različitih “registara” (pojavni, kulturni, filozofijski), Jagor Bučan upušta se u njezinu temeljitu i obuhvatnu fenomenološku analizu, nastojeći razložiti njezine pojavne, značenjske i simboličke odlike, da bi je na koncu doveo u posrednu vezu s naravi ljudskoga bića. Rupa nam, naime – kao što autor tvrdi – govori ponešto o čovjekovoj nedostatnosti, o njegovoj naravnoj osujećenosti, o egzistencijalnoj tjeskobi koja obilježava njegovo zemaljsko postojanje. No ako ništavnost rupe sagledamo u teološkome vidokrugu (s vidika “negativne” odnosno “niječne”, tj. apofatičke teologije), ona neočekivano nagovještava mogućnost pojedinčeva iskustva punine bitka. Riječju: iskustva mističnoga sjedinjenja.