(Post)komunističke fatamorgane - "Od jugoslavenskih konzekvenci" do "serbskogo mira" u XXI. stoljeću

Ponovljeni krugovi povijesnog pakla, ostavili su u Domovinskom ratu zastrušujuču pustoš. Poslije objavljivanju Memoranduma SANU 1986. i Miloševićevu govora na Gazemistanu, "ekvatoru srpskog planeta" godine 1989. bilo je jasno da se trgovina povijesnim naslijeđem i političkim prtljazimu dogodila onako kako je najposlije i počela: kao pitanje o smislu i načelima ''»organizacije jedinstvene države« i »sudbini« (Kraljevine) Srbije u njoj.

U pozadini te osuvremenjene "svesrpske” zajednice, oslonjene na povijesno zasvjedočeni "projekt zapad” (D. Ćosić) i povijesnu praksu Pravitveljstvujuščeg sovjeta serbskog o etničkom čišćenju (1807.), isplivalo je politintelektualno nezadovoljstvo ekonomskim i političkim položajem SR Srbije (s dvije autonomne pokrajine) u “sve-srpskoj" Jugoslaviji. Ono je rezuliralo programom koji je još iste godine Miroslav Brandt označio kao “kulminaciju mobilizacijskih podstreka ... za konačnu vojnu akciju protiv Hrvatske”.