Rječnik kriminalistike i forenzike

Za izradu ovoga enciklopedijskoga rječnika autore je ponukala potreba da se studentima i praktičarima, osobito onima koji rade u represivnim tijelima, napose u policiji i drugim dijelovima kaznenog pravosuđa te onima koji u radu moraju primjenjivati pravila kriminalističke struke, olakša ovladavanje jezika kriminalističke struke.

Obrađenih 12.000 pojmova djelomice odgovara potrebama kriminalista i forenzičara, praktičara i teoretičara. Jezik i specifična terminologija kriminalističke i forenzične znanosti različiti su od svakodnevnog (laičkog) jezika. U teoriji i pravilima kriminalističke i forenzične znanosti te njenoj doktrini brojni izrazi imaju specifično, kriminalističko i forenzično značenje.

Pri izradi Rječnika autori su birali pojmove i termine kriminalističke i forenzične znanosti koji se svakodnevno primjenjuju u kriminalističkim procedurama (formalnim i neformalnim). Pojmovi i termini neophodan su „alat“ u radu suvremenih kriminalista pri otkrivanju, razjašnjavanju i dokazivanju kaznenih radnji i počinitelja.

Na području kriminalističke i forenzične znanosti gase se tradicionalni pojmovi i dosadašnje misaone sheme te se stvaraju nove. To dovodi do mogućih teškoća u komuniciranju (tzv. komunikacijski šumovi), čak i među pojedincima koji se koriste istim pojmovnim sustavom. Uvijek treba uzimati u obzir razlike u pojmovima koje koriste kriminalisti, forenzičari, znanstvenici ili pak laici. Budući da kriminalistički rječnik (vokabular) mora vjerno odražavati društvena kretanja u području prevencije i represije kriminaliteta (sprječavanja i suprostavljanja kriminalitetu), on je izložen stalnim promjenama. Suvremenost sadržaja rječnika podrazumijeva ažurnost i aktualnost, a jezična otvorenost nudi raspon izraza od stručnih biranih do slenga.

„Rječnik kriminalistike i forenzike“ sadrži nekonvencionalne izraze, aktualni stručni kriminalistički i forenzički žargon, relevantne tehnologizme i slično. Riječ je o vokabularu potrebnom za razumijevanje situacija i materijalne svakodnevnice kriminalistika i forenzičara.

Subjektivno (konotativno) značenja riječi uvijek je emotivno obojeno i ovisi o osobnom iskustvu pojedinaca, pa i autora “Rječnika kriminalistike i forenzike”, te je često izvor nesporazuma u govornom komuniciranju. Autori su vodili računa i o „jeziku postupka“ kao jeziku kojim nadležna tijela postupka usmeno ili pismeno komuniciraju sa strankama ili drugim sudionicima, kao jeziku kojim stranke i drugi sudionici usmeno ili pismeno komuniciraju s tijelom postupka i međusobno. Obrađeno je područje elemenata razgovora, ispitivanja, posebno tehnika integriranog ispitivanja, intervjuiranja itd., a i frazeologija kao način izražavanja nekoga pojma s grupom povezanih riječi ili rečenicama koje su s istim pojmom vezane samo po smislu. Autori su posebno vodili računa o leksiku kao fondu riječi koji su koristili. Imalo se u vidu da su identifikacijski relevantne osobitosti leksika: arhaizmi, korištenje novih riječi, žargon, riječi određenoga područja, uporaba stranih riječi i termini tehnici.