Sjeverozapadni vjetar

Nekad je noć pripadala bićima mraka, jagarima, kvatrima, mrakima... Nekad je cvijeće pripadalo vilama. Nekad su ljudi poštovali ono što ne razumiju i ne umiju. A vjetar je pričao i jednima i drugima. No, danas ga rijetko tko čuje. Ljudi su se zaglušili bukom koju prave, a bića noći su pred njom pobjegla, izblijedila pod uličnom rasvjetom. Tek rijetki od njih su se zadržali i motre na nas noću iz guštare zaboravljenog vremena. Srećom po nas, jedan dječak još čuje što vjetar zbori. Vjetar sa sjeverozapada nosi mu priče s Medvednice i Samoborskog gorja. Čujete li ih?