Ludilo u civilizaciji

Kulturna povijest umobolnosti od Biblije do Freuda, od ludnice do moderne medicine

Andrew Scull vodi čitatelja od antičkih vremena do današnjice, ocrtavajući živopisan i često mučan portret različitih načina na koje su kulture diljem svijeta interpretirale ono naizgled iracionalno, psihotično i ludo. Od Biblije do Sigmunda Freuda, od egzorcizma do mesmerizma, od Bedlama do viktorijanskih azila, od humoralne teorije do moderne farmakologije, knjiga istražuje manifestacije i značenja ludila, njegove izazove i posljedice te naše raznolike odgovore na njega. Knjiga također istražuje kako je ludilo proganjalo maštu umjetnika te opisuje dubok utjecaj koji je imalo na umjetnost, od drame, opere i romana do slikarstva i kiparstva.

Opsežno i bogato ilustrirano te napisano vrlo čitkim narativnim stilom iz pera vodećeg znanstvenika hvaljenog kao “jednog od najistaknutijih suvremenih povjesničara psihijatrije“, Ludilo u civilizaciji brzo će biti prepoznato kao nezaobilazno štivo, iznimna i majstorska panoramska povijest teme od dubokog značaja za sve nas. 

Paradoksalno, ludilo ne postoji samo u opreci spram civilizacije, ili isključivo na njezinim rubovima. Naprotiv, ono je jedna od središnjih tema za umjetnike, za dramatičare, romanopisce, skladatelje, bogoslove, za liječnike i znanstvenike, da i ne spominjemo koliko se blisko tiče gotovo svih nas – bilo kroz naše vlastite susrete s poremećajima uma i osjećaja, bilo kroz one članova obitelji i prijatelja. Ludilo je, dakle, na važne načine neizbrisiv dio civilizacije, ono nije smješteno izvan nje. Ono je problem koji uporno opsjeda našu svijest i naš svakodnevni život. Ono je stoga u isti mah rubno i sve prije nego rubno.

Ludilo je uznemirujuća tema, tema čije nas tajne još uvijek zbunjuju. Gubitak razuma, osjećaj otuđenja od zdravorazumskog svijeta za koji mi ostali zamišljamo da ga nastavamo, razorno emocionalno previranje koje spopada neke od nas i ne pušta: to je dio našega zajedničkog ljudskog iskustva kroz stoljeća, u svim kulturama. Bezumlje opsjeda čovječju maštu. Ono očarava i zastrašuje u isti mah. Malo je tko imun na njegove užase. Ustrajno nas podsjeća koliko krhka katkad može biti naša vlast nad zbiljom. Ono prkosi našem osjećaju za same granice toga što znači biti čovjekom.