Šutnje straha

Postojećoj literaturi o strahu, koja uglavnom inzistira na vezi straha i narativnosti, ova knjiga dodaje dosad nedovoljno istraženu perspektivu odnosa straha i šutnje. Narativizacija i šutnja promatraju se usporedno i bez apriornih sudova o njihovoj (ne)učinkovitosti, odnosno društvenoj blagotvornosti ili šteti. Suprotno našim očekivanjima, naracija ne mora imati učinak lijeka za strah, kao što je moguće i da šutnja ne bude znak predaje i poraza, već nepristajanja i otpora. Provodne teme straha i šutnje u knjizi su primijenjene na pojave društvene netolerancije, vernakularne narative o porijeklu rata, traumatskim naslagama obilježene hrvatske regije, osobno iskustvo neverbalnoga kazališta, “neiskaziva” iskustva boli i patnje, pandemiju koronavirusa, a sva su ta novoistražena područja potkrijepljena bogatom i izvornom etnografskom građom.

prof. dr. sc. Natka Badurina