Prema vlastitim riječima, Lukijan svoja duhovita i zabavna djela piše kako bi čitateljevu umu poslije čitanja obilja ozbiljnih stvari pružio odmor, opuštanje i okrijepu, ali i potaknuo stanovito umovanje koje nije nedostojno obrazovana čovjeka. Inspiriran književno-knjiškom tradicijom, najčešće Homerom i homerskim himnama, te helenističkom poezijom, Lukijan piše dijaloške minijature, zabavne govore, pamflete i deklamacije, parodirajući i ismijavajući pjesnike, povjesničare i nazovi filozofe, lakovjernike i glupane, rugajući se podjednako i ljudskoj i božanskoj svakodnevici. Lukijanova djela, pisana sa izuzetnim poznavanjem grčkoga jezika, objedinjuju gotovo sve književne rodove, uklapajući njihove tradicionalne elemente u okvire standardne retorike, miješajući, ne jednom, fikciju i zbilju.
Podrijetlom Sirijac, Lukijan je za života proputovao velike dijelove Rimskoga Carstva poučavajući retoriku i drugujući sa sofistima. Napokon se skrasio u Ateni, posvetivši se pisanju, koje ga je prema nekim izvorima zbog otvorena ateizma možda stajalo i glave jer je, navodno, bačen bijesnim psima poput Euripida!
Četrnaest Lukijanovih proznih spisa otkrivaju Lukijana kao autora prvorazredne intelektualne zabave, kao vrsnoga stilista, duhovita i obrazovana književna majstora.
| Godina izdanja | 2002 |
