Teatar objekta

Prema riječima urednice i prevoditeljice knjige, i same kazališne umjetnice Krune Tarle, u knjizi „autor artikulira prve teze uopće na temu teatra objekta, donedavno nepoznatog kazališnog smjera, koji se tek od polovine prošlog stoljeća pojavljuje i afirmira uglavnom na alternativnim festivalima kao i u okviru lutkarskih rezervata. Spomenuti pravac nalazi se u prostoru između kazališta i likovne umjetnosti, i ukazuje na moguće drugačije vizure koje će nužno izmijeniti i kazalište i likovnu umjetnost. Povijesno gledano, kazalište slikara već ima bogatu tradiciju, doduše, više na polju manifesta i vizija. Knjiga sadrži bogato vrelo saznanja i promišljanja, izazovne poticaje za sve poklonike scenske umjetnosti s obje strane rampe, kao i za sve energije iz svijeta likovnih umjetnosti koje se više ne zadovoljavaju sporednom ulogom u kazalištu.“

Na drugome mjestu Kruna Tarle obrazlaže važnost knjige u hrvatskom kontekstu: „Premda se danas u Hrvatskoj već uglavnom zna što je plesni teatar, za teatar koji se jednako čvrsto naslanja na likovnu umjetnost, nemamo još niti ime (vizualni teatar? — bit će još dosta muke s terminima). Ne radi se tu tek o likovnoj umjetnosti primijenjenoj u domeni scenografije ili kostimografije, radi se o mnogo ambicioznijim snovima velikih kazališnih sanjara i reformatora (Kandinski, Schlemmer, Craig, Artaud, Kantor, Vilson i drugi) koji bi da sliku insceniraju, dramatiziraju, služeći se svim kategorijama i sredstvima svog zanata. (…) Ovo je zasigurno pionirska knjiga jer se u njoj po prvi puta uopće sustavno, analitički i kritički postavljaju principi teatra objekta. Ovako pomno analizirana fenomenologija kazališta objekta kao i novonastalih oblika mixed-media, (nekonvencionalnih žanrova kao što su koreodrama, scenska poema i sl,) pomoći će nam da se orijentiramo u brojnim umjetničkim smjerovima koji se velikom brzinom stvaraju i redefiniraju, kao i u kritičkoj evaluaciji aktualne kazališne produkcije“.