Glembajevi - Dvojno čitanje

Krležina djela iz 1920-ih i početka 1930-ih ne mogu se zahvatiti u svojoj semantičkoj kompleksnosti bez uračunavanja marksizma kao presudne varijable. Biografska okolnost Krležine privrženosti socijalističkoj ideji, i pripadnoj marksističkoj teoriji te komunističkom pokretu tek je ulaz u kompleksne odnose koji punu artikulaciju zadobivaju u prozno-dramskom ciklusu o Glembajevima. Drugim riječima, tekst kompleksnije značenje dobiva u semantičkoj mreži koju tvore tekstualni i kontekstualni materijal. Dr. Pavlić je krenuo od Krleže, komunističkoga aktivista i Lenjinova simpatizera, ali ne kao fizičke osobe čija biografija diktira interpretaciju djela, nego kao autorske instance koja se profilira tek u kolopletu svoje dramatike te umjetničke i esejističke proze, bitno inspirirane marksizmom i lenjinizmom. Više od najživopisnijega, a i najvažnijega protagonista hrvatske kulture u dvadesetom stoljeću, dr. Pavlića zanima korpus progresivnih, marksističkih ideja koji je upravo u umjetničkom formatu moderne drame kod Krleže našao svoj najadekvatniji izraz. Ova knjiga nije studija iz historije ideja ili sociologije intelektualaca u kojoj Krleža figurira kao zgodan primjer, već pokušaj kritičkoga prevrednovanja dijela opusa koji dosad nije zadobio marksistički teorijski tretman. Autorov je cilj repolitizirati Krležu, ne kao vrhovnoga službenika u državnom aparatu socijalističke Jugoslavije, nego kao autora čiji su vrhunci dramskoga opusa znatno oblikovani marksističkim i socijalističkim idejama. S obzirom na Krležino dioništvo u vrhu socijalističkoga establišmenta nakon 1945., s pripadnom marksističko-lenjinističkom legitimacijom, i njegov predratni angažman u i oko komunističkoga pokreta, ta okolnost može djelovati neobično. Za neke buduće povjesničare književnosti preostaje detektirati logiku književno-teorijskoga i književno-povijesnoga polja koja je dovela do takva nedostatka. Tri drame iz antologijskoga ciklusa o Glembajevima s pratećim proznim fragmentima te suvremenu Krležinu publicistiku, Goran Pavlić nastojao je pružiti što je moguće konzistentniju analizu, koristeći analitički aparat marksističke političke ekonomije, odnosno teorije vrijednosti kao njezine paradigme. Uzimajući u obzir Krležin komunistički pedigre u političkom i umjetničkom djelovanju tijekom perioda koji je u središtu analize te mnoge priloge o objema sferama njegova djelovanja koji se na ovaj ili onaj način dotiču te politiziranosti, posezanje za još jednom marksističkom interpretacijom može djelovati redundantnim.