Kategorija subjekta i metodologija interpretacije

Autorova intepretacija dvadesetak uglednih hrvatskih tekstova, od analitičke ekspertize do promišljene sinteze, veliko je bogatstvo ove knjige i uzorak kojim bi trebala ići svaka hrvatska i teorijska i književna interpretacija. Tu je dokumentirano kako se to može raditi, uz interakcijske učinke i simbiozu fonetike, morfologije, leksikologije, sintakse i stilistike, ili kazano Českovim formulacijama „uz interakcijske učinke pojedinih glasova, slogova, riječi, većih sintaktičkih cjelina, u tvorbi stihova i strofa, pjesama“. Sve je tu pomno smišljeno i osmišljeno, a autorski subjekt može, i mora, prerasti, u metafizički subjekt. Samo takav može tvoriti i stvoriti djela interakcijskim sinkretizmom, odnosno kako Česko formulira, kako „trenutno stanje autorskoga subjekta djeluje na oblikovanje internoga konteksta, gdje se i fazionira metafizički subjekt“. Prijelaz od autorskoga do metafizičkog subjekta Česko je pokazao i uz pomoć primjerenoga književnoteorijskog nazivlja (često i filozofijskim leksikom), i uz pomoć čvrste filološke odredbe i prikladne funkcionalne paradigmatike