Petnaest riječi - Rasprave o hrvatskoj književnosti

Knjiga "Petnaest riječi" Pavla Pavličića odnosi se na petnaest simpozijskih prigoda u kojima je autor nastupao svojim inovativnim prilozima o pojedinim relevantnim opusima. Radovi posvećeni piscima i problemima starije i novije hrvatske književnosti razvrstani su u petnaest priloga podjeljnih na dva dijela. U prvome dijelu je sedam rasprava što se odnose na teme iz "starije", odnosno dopreporodne (dakle: renesansne, manirističke i barokne) književnosti, a u drugome je dijelu osam studija posvećenih prošlostoljetnoj hrvatskoj literaturi, uglavnom u rasponu od ekspresionizma do "razlogovaca" (o "krugovašima" da ni ne govorimo). Po dvije su studije vezane uz Vetranovićev, Nalješkovićev i Gundulićev opus. Koliko god se autor u svojim prethodnim radovima učestalo bavio upravo tim piscima, ovom je prigodom pronašao i neobrađivane motive i originalne rakurse (dvije verzije Vetranovićeva "Remete" ili "Rod i spol u 'Osmanu'" ili "farsine farse farsa" kao summa Nalješkovićiana). U drugome je dijelu knjige jedino Krleži posvećeno par studija, baveći se žanrovski tako dalekim povodima kao što su drama "Adam i Eva" i esej o Proustu. Ako bismo interpretaciju Cesarića i bavljenje "fortunom" Jesenjina, Lorke i Preverta i mogli smatrati standardnijim kritičko-povijesnim zadatcima, poticaje kao što su "Nogomet i moderna hrvatska lirika“ ili "Lirika i etika" svakako moramo ubrojiti u vrlo inovativne zahvate, već po samom izboru teme. A sasvim je na "svome terenu" u raspravama o Marinkovićevoj "Zajedničkoj kupki" i o "Šoljanu kao Slamnigu", jer je riječ takoreći o Pavličićevu "izboru po srodnosti". Nova zbirka rasprava i studija Pavla Pavličića više je nego dobrodošla i potrebna knjiga književnopovijesnog i teorijsko-kritičkog dometa a iznimno jasna i argumentirana interpretacija nekih od bitnih poglavlja hrvatske književnosti čini ovu knjigu čitljivom i onima kojima književnost i njena refleksija nisu predmetom profesionalnog bavljenja.