Ruska ženska autobiografija - osobno i javno

Ruska ženska autobiografija: osobno i javno Adrijane Vidić (opseg 270 str.) sastoji se od sedam poglavlja od kojih se prva dva bave poviješću ruske ženske autobiografije te teorijskom i metodološkom problematikom, a pet poglavlja koja slijede bave se konkretnim tekstovima autobiografkinja 18, 19. i 20. stoljeća. Polazišna je teza Adrijane Vidić u studiji naslovljenoj Ženska autobiografija u Rusiji: osobno i javno u tome da su suvremena istraživanja autobiografije od sredine prošlog stoljeća bila usmjerena protiv opće pozicije marginalnosti žanra koja mu je pripadala i u književnosti i u znanosti o književnosti.

U prvom, uvodnom poglavlju, autorica pojašnjava pojavu ženske autobiografije u Rusiji te opće i konkretne probleme žanra i njegove marginaliziranosti.

Drugo je poglavlje posvećeno okosnici čitanja odabranog autobiografskog korpusa – raspravi o odrednicama osobnog i javnog.

Autobiografkinje tekstovi koji su se analizirali u pet analitičkih poglavlja su redom: Natal'ja Dolgorukova, Anna Labzina, Ekaterina Daškova, Nadežda Durova i Marina Cvetaeva. Za svaki tekst opisuju se i analiziraju njegova geneza, provedene manipulacije i njegova daljnja sudbina, iz čega je jasno da je svaki imao složen put do čitateljstva koji je narušavao pretpostavljeni prvobitni omjer osobnog i javnog.

Ruska ženska autobiografija: osobno i javno autorice Adrijane Vidić zbog tematike je izuzetno važan tekst koji sustavno aktualizira uglavnom netaknut dio domaće rusistike i koji predstavlja vrijednu nadopunu postojećim povijestima ruske književnosti. Zbog originalnosti pristupa, prvenstveno u određenju osobnog i javnog te analizi funkcionalne odnosnosti, predstavlja i važan doprinos proučavanju autobiografije u međunarodnim okvirima. Kvaliteta leži i u činjenici da je jedini hrvatski naslov koji se bavi ruskom ženskom autobiografijom, kako u teorijskom tako i u praktičnom pogledu, pa je poticaj proširenju uvida u rusku književnost.