Uvod u katastrofu: Hitlerov završni pohod na vlast

U ljeto 1932. Weimarska Republika bila je na rubu sloma. Svaki treći Nijemac bio je nezaposlen, ulice su bile poprište političkog nasilja, a Hitlerovi nacionalsocijalisti upravo su postali najjača parlamentarna stranka, ali bez potrebne većine koja bi im zajamčila vlast i kancelarski položaj, na kojem je uporno inzistirao njihov vođa Adolf Hitler. Predsjednik Reicha, Paul von Hindenburg, ostarjeli ratni junak i zakleti monarhist, nije ni pomišljao imenovati tog „kaplara iz Bohemije“ njemačkim kancelarom. Kada je Reichstag u rujnu 1932. izglasao nepovjerenje tadašnjem kancelaru Franzu von Papenu, Hindenburg ga je raspustio i raspisao nove izbore za studeni iste godine. Poneseni nedavnim izbornim uspjehom, kojim su udvostručili broj glasova i mjesta u parlamentu, Hitler i nacisti bili su uvjereni da će im novi izbori otvoriti vrata prema većini u Reichstagu i time do političke vlasti. No, umjesto izbornog trijumfa, nacisti su izgubili dva milijuna glasova. Članstvo se počelo osipati, financijski pokrovitelji okretali su im leđa, stranci je prijetio raskol, a Hitler je govorio o samoubojstvu. Mediji su ga proglasili politički mrtvim. Pa ipak, samo nekoliko tjedana kasnije, Adolf Hitler postao je kancelar Njemačke