Vrijeme umiranja

U umiranju je teško naći utjehu. Utjeha je u ovim riječima starozavjetnog Propovjednika: Za sve postoji doba i vrijeme za svaku namjeru pod nebom. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme ubiranja onoga što je posađeno.
Umiranje onih bez kojih te ne bi bilo mora se preživjeti.
Od umiranja se uči. Smrt je laka, ali umiranje je teško, trulo i zaudara.
Čovjek se najteže miri s teškim umiranjem onih koje voli. Teško se miri jer za svoje umiruće nikad nije dovoljno učinio. Jer se nikad i ne može dovoljno učiniti. Što su voljeniji i što je njihovo umiranje bolnije, to je krivnja živih teža, dublja i neizlječivija. Neprolazna.
O tome je ovaj dnevnik umiranja roditelja, najprije oca pa majke. Otvoren i ogoljen do nemilosrdnosti. Svrha mu nije plakanje zbog onoga što je bilo, nego da bude priča za one koji će takva umiranja tek iskusiti: neka znaju da nisu krivi.