Knjiga naputaka i opasaka

Prvi hrvatski prijevod najpotpunijeg Avicenninog filozofskog spisa nastalog između 1030. i 1034. godine. Dijelovi spisa u kojima autor iznosi svoje ideje naslovljeni su "išarat" (naputci), a dijelovi u kojima kritički razmatra i preispituje ideje nekih svojih (neimenovanih) prethodnika i suvremenika te neka uvriježena mnijenja nose naslov "tanbihat" (opaske). Namjerna lapidarnost, sažetost i škrtost u izlaganju čini djelo teškim za razumijevanje. Izvornik prijevoda izdanje je Avicennina spisa što ga je u 1892. u Leydenu priredio Forget uspoređujući devet različitih rukopisa. Prevoditelj Daniel Bučan (koji je ujedno napisao i opširan predgovor) arapsko nazivlje prevodi s hrvatskim filozofskim nazivljem koje nije nužno povezano uz latinizirane termine. Tako prevodeći značenje riječi ujedno prevodi i jezični izraz što prijevod čini posebno vrijednim.