Minijature u misalima zagrebačkoga biskupa Jurja od Topuskog

Uredio Milan Pelc

U knjizi obrađene su minijature naslikane u dva misala kojih se izvorna narudžba povezuje s liturgijskim i kulturnim interesima pomoćnog zagrebačkog biskupa Jurja od Topuskog: misal u Riznici zagrebačke katedrale (sign. K 2) i misal u Knjižnici zagrebačke nadbiskupije (sign. MR 170). Oba misala nastala su u svojim glavnim dijelovima koncem 15. odnosno početkom 16. stoljeća. U svakome su i dodaci iz kasnijih vremena, posebice iz vremena biskupa Aleksandra Mikulića s konca 17. stoljeća. Biskup Mikulić dao je misal iz Riznice katedrale uvezati u raskošne korice s pozlaćenim srebrnim reljefima.

U studiji o minijaturama tih reprezentativnih liturgijskih knjiga obrađen je značajan sitnoslikarski opus kasnogotičkoga majstora koji je koncem 15. st. radio u Zagrebu za dvojicu tadašnjih biskupa, Osvalda Tuza i njegovog sufragana, biskupa Jurja koji je ujedno imao i titulu opata cistercitske opatije u Topuskom. Poistovjećivanje kasnogotičkog sitnoslikara s umjetnikom njemačkog podrijetla u tadašnjem Zagrebu, Hansom Alemanusom, kako je to predlagao Dragutin Kniewald, nije se pokazalo dovoljno uvjerljivim. Zbog toga je taj sitnoslikar u ovom radu nazvan jednostavo Majstorom biskupa Jurja, jer je upravo za tog biskupa izradio najveći broj iluminacija. Taj majstor njegovao je iznimno osoban i prepoznatljiv stil koji se tek djelomično može povezati sa sitnoslikarskim „školama“ u srednjoeuropskom okruženju. Njegova je posebna značajka obilata uporaba suvremenih njemačkih i nizozemskih bakroreza s kojih je preuzimao motive za minijature u misalima biskupa Jurja.

Drugi, renesansni sloj minijatura u misalu iz Riznice katedrale podvrgnut je u ovoj studiji također novom čitanju. Pritom su kritički razmotrene starije teze o naručitelju odnosno njegovom minijaturisti. Kako to već biva s mnogim iluminiranim kodeksima, unatoč određenim indicijama, identitet sitnoslikara i konkretnog naručitelja ostao je i dalje neizvjesnim. Sudeći po često ponavljanom grbu, naručitelj renesansnih minijatura dolazi iz obitelji Bakač-Erdödy, no da li je to bio kardinal Toma Bakač ili njegov nećak Šimun Erdödy također ostaje nesigurnim. Pokušaj identifikacije sitnoslikara kojeg su mađarski istraživači prozvali Bakačev monogramist, nije donio konkretne rezultate. Čini se u svakom slučaju da taj umjetnik nije bio Julije Klović, znameniti sitnoslikar hrvatskoga podrijetla, kako su smatrali neki hrvatski istraživači. S druge strane, čitanje renesansnih minijatura pokazalo je sasvim drugačiji semantički okvir od onoga u kojem su osmišljene kasnogotičke minijature. Umjesto metafora konfliktnog dualizma ovdje su u duhu humanističkog optimizma u slike ugrađene poruke jednoznačnog blaženstva koje prožima dušu odanu vjeri. Tako se na minijaturama u misalu iz Riznice katedrale na gotovo školski način očituju i dodiruju dvije stilske paradigme: kasnogotička i renesansna.